Griza savesti
Koliko puta ste osetili strahovitu grizu savesti?..onu koja poput crva podriva osecanje samopouzdanja, onu nastalu iz pogresno izgovorene reci ili ucinjenog gesta, onu proisteklu iz nepovezanih misli bez losih namera koje ipak tako izgledaju...one koje unose nemir i samopreispitivanje? Osetih danas tako nesto... ipak mi se nije dalo da ovoprostorno pisanje posvetim necem lepsem i vedrijem.
Greh nije veliki...tek pogresno uradjena svakodnevna stvar, preusmerena na pogresnu osobu i to ne pogresnu u smislu da nije toga dostojna ili da je losa vec da nije trebala da neke stvari vidi, cuje. Nekada neke stvari nisu za svacije usi, neke stvari ne bi trebale da se znaju jer mogu da budu protumacene lose a objasnjenje ne moze da bude dovoljno dobro. I onda dolazi pravdanje pred drugim, osuda sebe samog i zelja da samokaznjavanje bude sto ostrije. Bojim se da se neke stvari ne daju ispraviti i sta onda?
8 Komentari |
0 Trekbekovi
Uh...ja redovno imam osecaj krivice za sve i svasta, i kad sam kriva i kad nisam i stalno se preispitujem.....ne valja preterivati u tome, ali takva sam!!!
Autor Pinokio — 24 Jun 2008, 22:57
Često, ali mi je jednom neko rekao da grižu savesti nema svako. Tako da je dobro što je ponekad imaš, jer ćeš tad znati da si pogrešila i da to možeš da ispraviš.
Autor glumac — 25 Jun 2008, 00:28
Pinokio, poznat mi je taj neprekidni niz a to nije uopste dobro jer duhovnog mira onda nema...otkud osecaj da se mozda poznajemo?
Glumac...znam da je dobro imati je jer bih u suprotnom bila mashina. Iako ljudi sada vise vole da barataju tehnikom a ne bicima to je ovaj problem u mojim rukama i moram sa njime sama da se borim i ispravljam. Mozda je sve to dobro radi ucenja samo i to nekada dosadi.
Autor lanavi — 25 Jun 2008, 09:10
Svi osecaju grizu savesti, neko manje, a neko vise... Dobrodosla :)
Autor iluzija — 25 Jun 2008, 09:35
Ah...ne znam otkud osecaj?! Jednostavno mi se tako ucinilo, a verovatno se ne poznajemo!
Uostalom, to nije ni vazno, vazno je da se razumemo!
Autor Pinokio — 25 Jun 2008, 12:04
Drago dete, važno je šta osećaš pred sobom i pred Bogom. Ako ti je žao zaista, zatraži oproštaj. Praštanje je abeceda i tablica množenja duhovnog razvoja. Ništa nije toliko strašno da ne bi moglo biti oprošteno (ok, ekstrema uvek ima...)
Evo, ja nikako da te nagovorim da malo povećaš ta slova... :)
Autor Baladašević — 25 Jun 2008, 13:44
Ja sam perfekcionista po prirodi,pa sam sklona preispitivanjima,ponekad cak i nekim banalnim bezrazloznim...to ume da bude jako naporno:((...
Autor schweppes — 20 Jan 2009, 18:06
To sto se naziva grizom savesti mori sve nas, ili bar vecinu nas. To je dokaz da smo jos uvek ljudi. Onaj sto je nema ne moze se covekom zvati.
U tvom slucaju ne bih rekao da se radi o grizi savesti. Pre bih to nazvao da si se presla u vezi necega. To o cemu ti pricas nema veze sa savescu. Ti si kao nesto krila od nekog pa je on to video i tebi je sada bezveze zbog toga. Da te savest grize onda bi se kajala sto cinis to, sto cinis nesto sto krijes, a ti imas problem sto si oktrivena u tome pa se kajes sto nisi bila obazrivija, sto nisi bolje varala...Razmisli o ovome. Griza savesti je plemenito osecanje, a podvaljivanje, skrivanje, ili sta god da si radila nije ni plemenito ni lepo. Zamena teza u tvom slucaju. Srecno.
Autor Neko drugi — 13 Nov 2011, 23:29